Fake tales of dark mind

Moja razmišljanja, kolumne i kratke priče


08.12.2016.

Potraga za Zemljom SE01 EP02

Archiebald Gatsby, od milja poznat kao Big Archie, sjedio je na klupici unutar postrojenja Johnson-ovog Svemirskog Centra i jeo svoj sendvič sa salamom i sirom. Vrijeme za pauzu je uvijek provodio na istom mjestu, u malom parku koji se nalazio u sredini Svemirskog Centra.
Par stabala breze su mu pravila hlad i svojim zelenilom odmarala i pripremala njegove oči i mozak za nastavak još jedne dosadne smjene pred monitorima NASA-inih super računara.
Archie je taman na vrijeme dovršio svoje jelo i pogledavši na sat shvatio da ima svega par minuta do kraja pauze. Polako se pridigao sa svojih 120 kg težine, rukom pomeo mrvice sa košulje i zaputio se ka svom radnom mjestu.
„Hej Big Archie, tačan si kao Švicarski sat“ – rekao mu je čovjek iz obezbijeđenja na ulazu u zgradu.
„Znaš mene Bily, ja sam ti kao model poslovanja Japanske industrije >>Just in time<<“ – kroz smijeh odgovori Archie odlagajući svoje stvari u kutijicu pokraj metal detektora.
„Jesi gledao sinoćnju utakmicu, koje ludilo. Idemo po titulu ove godine, kad ti kažem čovječe!“
„Da sam na tvom mjestu ne bih se još uvijek toliko nadao Bily. Još je rano za priču o tome, ali da smo dobri, jesmo.“ – Archie kroz smiješak na licu izgovori prolazeći kroz metal detektor i uzimajući svoje stvari. „Čuvaj se Bily!“
„Vidimo se za par sati Big Archie.“
Kako je dobar taj momak, pomisli Bily sjedajući nazad na svoju stolicu.
.................................
U međuvremenu u galaksiji daleko daleko od Mliječnog puta, Z-487 i R-332 su stojali pred svojim nadređenim, uzbuđeno govoreći kakav su signal otkrili prije pola sata radeći svoju smjenu na Intergalaktičkoj platformi.
„Gospodine predsjedavajući signal koji smo otkrili je nevjerovatan, radi se o civilizaciji koja se nalazi tek na početku tehnološkog doba, još uvijek se nismo susretali s takvim formama bića.“ , Z i R su u isti glas prezentovali ovo nesvakidašnje otkriće.
„Zanemarite signal. Međugalaksijska pravila su jasna po ovom pitanju. Ne uključujemo se u bilo kakav vid kontakta sa civilizacijama koje su još uvijek na početku svog razvoja.“
„Ali gospodine predsjedavajući, ovakav vid signala još nije zabilježen, djeluje drukčije od svega što smo vidjeli.“
„Oficiri bio sam jasan. Svaki vid vašeg daljnjeg upuštanja u raspravu biće shvaćen kao nepoštivanje Ustava planete Zorbic. Zanemarite signal !“
„Razumijemo gospodine predsjedavajući“- tužnih glasova se složiše Z i R i vratiše se na svoja radna mjesta.

06.12.2016.

Potraga za Zemljom SE01 EP01

Z-487 je radio na intergalaktičkoj platformi usidrenoj nedaleko od omotača matične planete Zorbic. Vrijedno je pratio sve signale koji su dopirali iz galaksije I usmjeravao saobraćaj prema centralnom peronu planetarne svemirske stanice. Osnovna misija jednog kontrolora kretanja I signala, što je bila funkcija Z-487, pored regulisanja privatnih I pravnih letjelica u solarnom sistemu je bila I obraćanje pažnje na sve signale koji nisu bili okarakterisani kao poznati.
Nova mašina na kojoj je radio, Nexus Super Signal Receiver (NSSR), znatno mu je olakšavala posao. Nalazila se na njegovom radnom mjestu svega četiri mjeseca, a već mu se činilo kao davna prošlost manuelno osluškivanje šumova koji su dopirali. NSSR je obavljao sav posao za njega I bilo mu je dovoljno tek ponekada baciti oko ka njegovoj centralnoj procesorskoj jedinici (CPU) I obratiti pažnju da li je se uobičajeni signal zelene boje promijenio u crvenu.
Z-487 je u tom trenutku primjetio poznatu letjelicu kako leti pod uglom 28 ◦ (stepeni) većim od predviđenog I opasno se približavala intergalaktičkoj platformi. Nasmijao se I uputio poruku pilotu:
“Poštovani pilotu privatne letjelice ZORA1 popravite svoju putanju, letite izvan registrovanog svemirskog puta”
“Puši ga Z-487, ne poštujem lažne autoritete, živjela anarhija.”
“ZORA1 takvo izražavanje ka jednom uglednom oficiru Svemirske mornarice je kažnjivo po Ustavu planete Zorbic, član 68;stav 32. Mogli biste prenoćiti u našem kriogenom zatvoru na pet godina. Molim vas da se izvinete, popravite svoju putanju I zaboraviću na ovo.”
“Nikome se ne izvinjavam, slijećem na intergalaktičku platformu pa mi to reci u lice oficiru.”
“Samo izvolite gospodine. Više sam nego obučen za suočavanje sa svemirskim bitangama.”
Nekoliko minuta poslije ZORA1 se približila mjestu predviđenom za slijetanje, lagano se spustila dok su se vrata već otvarala.
Z-487 je stojao na sigurnoj udaljenosti od zone slijetanje spreman za sukob sa pilotom Zore1 koji je upravo izlazio iz letjelice I trčao prema njemu mašući šakama stisnutim u pesnice.
“Kakav idiot” , Z-487 pomisli.
“Jesi li spreman za batine oficiru”, pilot je dovikivao približavajući se.
“Naravno da nisam, pogotovo ne od vidno inferiornijeg protivnika”
Pilot je zamahnuo prema njemu, Z-487 mu odbi udarac I poleti mu u zagrljaj.
“Pa gdje si čovječe, kasniš 6 dana, pokrivam te na poslu od nedjelje”
“Z nemaš pojma na kakvoj sam pustolovini bio. Ispričaću ti sve.”
Pilot je bio R-332, Z-ijev najbolji prijatelj još iz djetinjstva I radni kolega, njih dvojica su od malih nogu odudarali od tipičnog stanovnika planete Zorbic, daleka prostranstva svemira I sloboda izbora su im oduvijek bili jedine životne želje, malo je reći da se nisu uklapali u ozbiljnu sredinu u kojoj su odrasli.
NI - NU NI - NU
Zvuk alarma je prekinuo susret ova dva dobra prijatelja.
“Čini se da je NSSR otkrio nešto, bolje je da pođemo na naša radna mjesta R.”
Svega nekoliko sekundi kasnije su se nalazili za svojim pultom, NSSR je otkrio signal iz udaljene galaksije. Modificirali su frekvencije I konačno su mogli da razaznaju odakle ovaj signal dopire. Gomila videa, poruka I zvukova su se nalazili na ekranima ispred njih. Naziv signala je bio “Planeta Zemlja”.

WOW pomisliše, dan koji su toliko čekali je konačno došao, ostvarenje njihovih dječačkih snova je bilo tu pred njima. Otkrili su signal sa do sada nepoznate planete, Zemlje.

03.12.2016.

Bilo je već dugo svega dosta

Mala igra, ne znam ni koliko ljudi uopšte čita ovaj blog i da li se žele uključiti... fazon je da mi napišete u komentar pet riječi i ja na osnovu njih moram sklepati neki tekst. Za danas sam dobio: Proslost, Sadasnjost, Buducnost, Ljubav, Egzistencija.



Moj život je skroman. Protkan prošlošću, nisam se tog nitkova nikad znao riješiti. Nisam vala, niti tražio puno, ali zato znao sam želiti mnogo više od onoga koliko sam mogao zgrabiti rukama.
To grabljenje je moja budućnost, kada si sanjar poput mene, ne možeš sebi pomoći. Jedna ideja vodi drugoj, ona trećoj i tako u nedogled.
U njenim očima sam na momente znao vidjeti obrise sebe u budućnosti. Negdje u dubini smaragdno zelenog sjaja, stojala je moja sudbina. Sanjala ju je, možda ne skupa sa mnom, ali je uvijek imala lijepu predstavu moje.
Nestajao bi često, bježao, postala je to odlika moje sadašnjosti u svakom datom trenutku. Prije sam govorio da sam pacifista, pa jedno vrijeme da sam pička, sada više i ne pričam, ne govorim ništa. Šutim i u sebi sanjam neku bolju budućnost, neku bolju sadašnjost, u kojoj ću objema rukama držati uzde svoga života. Mijenjao sam se toliko da više nisam mogao prepoznati sebe. Možda je vrijeme da se vratim nazad u prošlost, po zadnji put.
Pio sam i sinoć, možda opet pravio budalu od sebe, ali barem budalu sa stilom. Pijanica si kada se pogledaš u ogledalo, onako poprilično razvaljen, i nađeš manu na sebi. Ja? Ja nisam pijanica, ja volim sebe previše u takvom stanju. Moja bolest je trijeznost, nje se najviše plašim. Tad mi na um padaju egzistencijalna pitanja, ona koja nas odvajaju od drugih živih bića na ovoj planeti, „Ko sam ? Šta sam? Zašto sam?“. Da li je ljubav dio mene ili sam možda ja dio nje.
Rekao sam joj, pogledaj me u oči još jednom. I pogledala me je. U njenim očima više nije bilo moje budućnosti. Znao sam da je vrijeme da krenem. Nekad treba znati kad je dosta. A bilo je već dugo svega dosta.


Sljedeće riječi su : Kvantna fizika, drvo, paralelni tajmlajn, sibica, kukuruz.
Ne znam kako je ovo ispalo, ali bujrum se uključite ako želite :D

28.11.2016.

Znam ja

Znam Vas, znam Vaše maske, Vaše super zabave, Vaše fotografije, Vašu wannabe umjetnost. Znam Vas, znam da lažete, sjedio sam s Vama, znam da ste dosadni ko kurac, znam da je sve farsa, znam da ste Vaš život izgradili na lažima, znam da kljukate tablete, znam da želite lud provod.
A kada ja popijem. A kada Vam ja pohlupam kafanu... Ja sam seljak, Bošnjo, Zemo, sišo s brda, jer tobože neke granice moraju postojat. Znam Vas, znam za dvojne standarde, znam za poglede ispod oka, znam za pogrešna mišljenja, znam Vas sve, odustajem.
Znam da se ne smijete poput mene, a Boga mi znam i da ne plačete poput mene, znam da ne smijete reći svoje mišljenje o Seki Aleksić, a ako smijete, znam da nije Vaše, znam ja dosta stvari. Znam i da ono što ne razumijete, Vi ismijavate, znam to sve, znam da kada potencirate poštovanje razlika mislite samo na pedere i lezbe.
Znam ja što šta, pa eto ušutim, okrenem glavu na drugu stranu i popustim. Ne jer sam pametan, jer i nisam nešto naročito, već što nemam snage više.
Znam ja, da sam poražen.

27.11.2016.

Drekavac

Vozim se sinoć, po neviđenoj magluštini preko Majevice, fokusiran na tri metra ceste koliko mogu da vidim i kontam u sebi "Zamisli, vidiš sad drekavca*". Malo se ko prepadnem, zapalim cigaru, spustim przor i nastavim pokušavat da ostanem skocentrisan na to malo ceste što mogu razaznati ispred sebe, al` ne da vrag mira, misli lete.

*Po legendi, drekavac je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čovjeka (po nekim pričama, mladog dječaka), koji ne može da pronađe mir pa proganja one koji su mu zgriješili u životu.
Sjetim se tako priče mog jarana Eldara kako je on tako šetao kroz neku magluštinu poput ove moje sinoćnje, pripalio cigaru i upravio putem "onako napamet" do kuće kad začu eho dreke negdje u daljini. Dreknu nešto, pa nastade sablasna tišina.
Nastavi on tako, ne obazirajući se, konta u sebi "Bog te pit`o, šta je ovo", kad ono opet dreknu, sad jače, ovaj put kao da mu je bliže, pa opet nastupi sablasna tišina. Ubrza ti moj Eldar hod, kad sad još manja pauza, pa opet dreka još jača i opet tišina.
U tome, po nevolji, onako on već dobro isprepadan osjeti da ga po prstima stade nešto peći, spusti pogled kad ono žiška od cigare izgorila. Logika mu reče da je zaboravio na cigaru u ovoj frci, al u tom dreknu nešto sto puta većom silom, toliko da osjeti vjetar neki po cijelom tijelu i kao da se to čudo nalazi samo par koraka iza njega spremno da ga zgrabi za ruku i odnese ga sa sobom zauvijek u onu maglu.
Uhvati ti on šprint, razazna da se nalazi negdje blizu kuće starog komšije Ahme, koji sreća po starim dobrim običajima malih mahala, još uvijek drži otključana vrata ulaznih vrata i sjuri ti se on kroz njih poput kakve Španske inkvizicije i prepade i Ahmu i ženu mu i malo unuče mu i zamalo da dobije od domaćina parmakom preko leđa kad ga ovaj pozna u zadnji čas.
Elem, šta bi na kraju ? Reče mu Ahmo da je to, Drekavac.
Ja se, još uvijek vozeći, trgnem iz tog polusna, zatvorim sve prozore, misleći "Neće Drekavac kroz njih vala uć`" i nastavim svojim putem kući dok se magla polako dizala. Ne valja nekad ni plaho kontat.

25.11.2016.

Prijateljstva

Nekad mi neko reče da je pravo prijateljstvo jedna od rijetkih stvari u životu koje ne prolaze s vremenom. Taj neko mi reče i to da kada naiđeš na starog prijatelja, saznaćeš da li ti je prestao to biti kada nakon toliko godina sjednete da popričate jedan s drugim. Ako Vam se teme zadrže na sjećanjima iz prošlosti, onda je taj odnos davno završen. Ako ipak nakon tih prisjećanja nastavite tamo gdje ste stali, onda prijatelji nikada niste ni prestali biti.

20.11.2016.

Koliko lasta čini proljeće ?

Jučer je još jedna moja lasta odletila tražiti svoje proljeće. Još jedna koja je ove trenutno tople Bosanske novembarske dane zamijenila za neke hladnije, zapadnjačke, ali više obećavajuće. Otišla je s nekim, do jučer, nepoznatim jatom koje ipak više voli da se kreće kutijom na točkovima, po mogućnosti sa WI-FI signalom i WC-om, dok ne dođu do svoje destinacije gdje će konačno raširiti krila i svako odletiti svojim nekim putem. I neka im je sa srećom svima.
Neću lagati, pogodio me je odlazak još jedne moje laste, ovaj put u obliku mog najboljeg druga, pa sam sljedećih par sati preležao u svojoj sobi, misleći o svemu. Malo se ja i plašim razmišljati, neću ni to lagati, previše odlutam u svojim mislima pa se tako nekad i bespotrebno zabrinem.
Vjerujem ja u sudbinu, u znakove, eto neću ni to lagati, baš sam nešto iskren danas.
Javi se tako meni na chat jedan poznanik s kojim se i ne čujem baš tako često. Valjda mu dosadno bilo, pa priupita za našeg zajedničkog prijatelja kojeg ja nisam vidio dugo, a on haman pa nije pravo dugo. Rekoh mu da je taj naš jaran dobio djecu, blizance, nema čovjek sad vremena da se zajebaje sa mnom po kafama, valja porodicu hraniti. I tako eto, razmijenismo još po koju i zdravo za zdravo.
Nešto mi dođe, kao da moram izaći iz kuće i odem s komšijom na pivu tu u blizini zgrade. Ima nešto u tim pivama na klupicama uz dobar razgovor. Elem, da se vratim ja na sudbinu i znakove, idem ti tako ulicom kad naiđe baš taj moj jaran, porodični čovjek sad, i krenu i on sa mnom i komšijom. Eto nakon šest mjeseci naletim na njega prvu noć kad me neko upita za čovjeka. A nedostajao mi je puno, neću ni to lagati.
Ispričamo se tako, rastanemo i dogovorimo za kafu jednu od ovih večeri. Možda sudbina odluči da mi vrati jednu lastu, a možda jedna lasta i ne čini proljeće.
Pred spavanje dobijem na poklon još jedan lijep razgovor sa jednom interesantnom osobom i konačno legnem miran i vedar. Dobra bi ova subota.

18.11.2016.

Neobičan par poznanika (Kratka priča/Nastavak)

Evo konačno i nastavka priče koju sam započeo prije par dana. Prvi dio Možete pročitati klikom na link ispod ili samo preskrolajte:
Neobičan par poznanika


Momak se doimao nervozno, kao da je želio nešto da kaže, nekom da se povjeri, ali je ipak želio da ispoštuje želju čovjeka s kojim je sjedio za stolom. Njemu nije trebao razgovor, samo mir i tišina. Vrpoljeći se mladić zakači čašu sa stola i isprati pogledom kako klizi prema ivici. Čovjek ga iznenadi svojom spretnošću, kao da se samo trgnu iz svijeta svojih misli, pruži šaku i dohvati je momenat prije nego će skliznuti sa stola na pod. Vrati je polako pred mladića i progovori.
„Hajde, vidim da ti je potrebno, pričaj šta te muči.“
„Ne, ne želim da Vas smetam, mislim da je bolje da samo odem.“
„Momak, bio sam i ja u tvojim godinama nekad. Šta je? Fakultet, porodica, djevojka, posao?“
„Ako vam stvarno neće smetati, onda... Ne znam ni ja šta mi je, sve mi je. Nekakva me panika hvata za svaku moguću sitnicu. Sve što ste spomenuli mi je bilo u glavi mjesecima, problem za problemom se stvarao i sada kada su napokon otišli, kao da više ne znam uživati u životu. Samo očekujem novi problem, svake sekunde. Šta god da vidim, šta god da se desi, potencijalno je nevolja. Sad mi slobodno recite da sam lud.“
„Nisi lud, ne brini se. Ludi ljudi sebe i svoj razum nikada ne dovode u pitanje. Znaš, lekcija koju sam ja naučio, a i ti ćeš jednom kada ti se sve ovo slegne, je ta da mi ljudi dobijemo ono o čemu najviše mislimo. Ako umišljaš sebi probleme i teške životne scenarije, onda ćeš jedan takav i dobiti od scenariste i režisera najboljeg filma ikad, sudbine.“

------------Nastaviće se-------------


Ako Vam se dopada ovaj i ostali postovi sa bloga možete like-ati "Fake tales od dark mind" i na fb page-u:
17.11.2016.

Poznavao sam dva čovjeka

Poznavao sam dva čovjeka, na prvi pogled činili su se različiti, a na drugi još više.
Prvi je bio jedan od onih što su „na sve strane“. Trči `tam, trči `vam, poleti tam`, poleti opet `vam. Tako bez pravog cilja i s milion ideja u glavi je stalno napadao na sve odjednom, ne ulažući često ni puno truda u ostvarenje istih.
Ovaj drugi je bio sušta suprotnost. Uvijek temeljan u svemu, školovanju, životu, poslu. Svemu je pristupao s punom angažovanošću. Imao je taj jedan cilj pred sobom, razmjerio je dobro sve potrebne korake da ga ostvari i krenuo ispunjavati jedan po jedan s potpunom predanošću.
Prvi bi skoro svaki put omanuo. Gledano sa strane, kao da je nizao poraz za porazom, no ono što mi je bilo nevjerovatno kod njega je snaga prelaženja preko „poraza“. Upadne, malo se očisti i hajmo dalje, napad na novih deset ideja.
Drugi je nizao uspjeh za uspjehom, upisao je fakultet koji mu je bio potreban, razvalio ga. Našao pripravnički u nekoj srodnoj firmi, oduševio sve. Radio niz poslova koji su mu bili potrebni da ovlada svim znanjem koje mu je trebalo da aplicira konačno za ono što je htio. I aplicirao je, nisu ga primili. Život mu se srušio. Nije čak ni dobio razlog u odbijenici iz, nazvacemo je „najbolje firme ikad“.
Jedan dan uhvatim ovog prvog između poslova i trčanja, malo zastanemo, odemo i na pivo do nekog puba u blizini.
„Znaš li ti bolan šta hoćeš, koji je tvoj cilj čovječe?“- pitao sam ga.
„E neću te lagat stari nisam imao pojma do neki dan. “
„Pa kako se spojmi čovječe, drago mi je to čuti, šta se desilo?“
„Upoznam ti ja čovjeka koji zna čovjeka koji opet zna čovjeka kojem je trebao neko poput mene za posao u i pogodi šta? Zaposle me jer im je trebao neko šarolikog životnog iskustva, neko ko se dobro snalazi u dinamičnom okruženju i ispade ja najbolji kandidat. Možeš mislit. Kaže šef da su odbili sve pedantne. Koja ludost... Ali eto, bi moja nafaka.“
„Pijemo u to ime. Živio čovječe!“
„Živio!“


Ako Vam se dopada ovaj i ostali postovi sa bloga možete like-ati "Fake tales od dark mind" i na fb page-u:

15.11.2016.

Još jedan utorak

Još je jedan utorak, opet sam na raskrsnici. Na onaj od prije dvije sedmice sam odlučio da ih zavolim, prigrlim i da ne odustajem od njih i od započetih stvari. Ne piše mi se danas, ali evo me tu sam, mogao bih probati otkucati i neki klasični Blog dnevnik post.
Imam neki važan ispit sutra i kako koji dan prolazi sve sam svjesniji da mi je vrijeme da položim ovih još par, završim taj fakultet i nastavim dalje. Preveliki mi se pritisak stvorio zbog stalnog odgađanja stvari, a rekao sam sebi da se više neću dovoditi u te situacije.
Sutra će mi biti pravo važan dan, ne samo zbog ispita, imam još nekih obaveza,planova, čak i poslovni sastanak i ako uspijem sve stvari uraditi i završiti kako treba mogao bih konačno, nakon dugo vremena, biti baš ponosan na sebe. Držite mi fige.


Stariji postovi

Fake tales of dark mind
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

O meni
Vazda lijen, vazda u sukobu sa sobom i svojim ambicijama, dođoh na ideju da se izazovem pisanjem jednog posta dnevno na blogu.
Sve vaše kritike,pohvale,sugestije, možete da ostavite u komentarima ispod članaka ili u privatnoj poruci na Blogger servisu i Facebook stranici.

Facebook page

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5184

Powered by Blogger.ba